Arhiva
« » vel 2018
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  •  
  •  
  •  
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
Blog
četvrtak, kolovoz 18, 2011
Ovo je ono doba godine kada u Malo misto kraj mora dojezde dijasporične nam horde. Razmile se po mistu, okupiraju šarenilom od početka do kraja; ne trebaju nam strašila kraj njih. Svake godine u prosjeku nam dođe 12 obitelji. Metastaziraju nam u svaku poru mista i sve oće znati i svih naravno. U svemu tome im fale samo dvije stvari: odgoj i  poznavanje jezika. Nekako nije dovoljno povući nekoga za rukav i pitati: čija si ti mala, bez pozdrava, bez pitanja: je te morin nešto pitati?...  Isto tako kada njihovi potomci dolaze u kuću ovdašnjim ljudima, nije u redu proći kraj svih ukućana, bez riječi pozdrava na bilo kom jeziku, nismo niko toliki tukci da ne znamo što znači "hi" ili "hello"...Kada su ti ljudi odlazili odavde ponijeli su sa sobom u tu Ameriku ono jedino što su putem izgubili: svoj jezik. Danas pričaju nekom čudnom mješavinom Hrvatskog jezika koji su zaboravili i Engleskog kojeg nikad nisu naučili kako treba. Otišli su i poženili se i dobili djecu, a neki su otišli s djecom, i djeca su odrasla i dobila djecu. I sada dolaze čoporativno. U prosjeku, 12 obitelji po sezoni. I samo se u dvije obitelji priča kakvim-takvim Hrvatskim jezikom. Stari pričaju taj svoj jezik, pola-.pola a ostali potomci ništa. Ni djeca ni unuci ne znaju ni riječi lijepog nam materinjeg jezika. U Malo misto su prije tridesetak godina došle na ljetovanje i ostale 3 strankinje: Talijanka, Ruskinja i Francuzica. Udale se i dobile djecu, svaka po dvoje djece i  nisu propustile naučiti tu djecu svoj materinji jezik. Ni jednoj od njih nije palo na pamet zanemariti svoj jezik...samo naši dragi Rvati zaborave tko su i što su čim im se pozadina odmakne od rodnoga kraja, (ne svi, naravno), i onda su jako, jako "homesick" i ne mogu nikako živiti u tuđemu svitu i samo čekaju ka će dojti doma, ju nou vor aj min, i onda, enivej, odu natrag u Ameriku iako su u mirovini i ne pada im na pamet preseliti se, ali zato misle da imaju potpuno pravo glasovati za sve i svašta u (S)Lijepoj našoj i čude se kako ih se ne pita i za više stvari...Otac je jednom rekao: Malo misto je bogatije za svakog  koji je u stanju uredno okopati gredicu i po u polju, a  koji je onda, 60 i neke godine,  otišao...ove sezonske metastaze samo nas podsjećaju na to. Nisam ljuta jer ne znaju jezik, ljuta sam jer ne misle da bi ga trebali znati, ljuta sam jer žele odlučivati o mojoj domovini koje su se odrekli.

noriaa @ 10:32 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
utorak, studeni 2, 2010
Svaki put me ulovi, iznenadi i odusevi uvijek iznova :) Paolo Nutini.

noriaa @ 08:48 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
 
Index.hr
Nema zapisa.